Službena stranica Vlade HNŽ/K
Opsežan razgovor sa premijerkom Hercegovačko-neretvanskog kantona Marijom Buhač objavljen je 7. septembra, u vikend dvobroju Večernjeg lista, izdanja za BiH, pod naslovom ''Snažnije krenuti u provođenje reformi, a to podrazumijeva i izradu novog kurikuluma''. Razgovor, pozicioniran na centralnom mjestu naslovnice ovih novina, vodio je novinar Dario Pušić, a na službenoj web stranici Vlade prenosimo ga u cijelini:
Unatoč nekoliko održanih sastanaka između Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona i sindikalnih organizacija osnovnog i srednjeg školstva u HNK-u, dogovor nije postignut, ali Sud je odredio da nastava uredno započinje u ponedjeljak, 9. septembra, što je direktan povod za razgovor sa Marijom Buhač, premijerkom HNK-a. Podsjeća i da su krajnje otvoreno sindikatima predočili ukupno stanje finansija u našem kantonu, a u konačnoj su ponudi izašli sa više od realno mogućeg.
Općinski sud u Mostaru donio je privremenu mjeru osiguranja ocijenivši štrajk protuzakonitim?
- Sudska rješenja u pravilu nema potrebe pretjerano komentirati, nego po njima postupiti. Prošle sam sedmice, na jednom od sastanaka sa sindikalnim čelnicima, najavila da će Vlada iskoristiti zakonsku mogućnost provjere zakonitosti štrajka, što je sasvim logičan i potreban korak. Sud je po takvim pitanjima dužan reagirati u roku od najviše pet dana. Uvjereni da je pravna osnova na našoj strani, povukli smo potez s ciljem zaštite učenika i početka nastavnog procesa. Sudsko rješenje potvrdilo je da sindikati nisu ispoštovali zakonski predviđene procedure stupanja u štrajk i time im je sudski naloženo da započnu nastavu u skladu sa planom i programom, a to je 9. septembra. Iskreno, ni najmanje nisam sretna što je upravo Sud morao zadržati djecu u školskim klupama, ali je obaveza svih nas, prije svega, zaštititi i učenike i nastavni proces.
Sindikati vas optužuju da ste time izvršili političko-sudski pritisak?
- Prije svega, živimo u društvu u kojem je trodioba vlasti neupitna. O tome šta će i kako odlučiti pravosudni organi po bilo kojem pitanju, tako i po ovom, nikada se ne bih usudila prejudicirati. Takođe, i ovom prilikom želim ponoviti, a čelnicima sindikata to sam u više navrata direktno rekla, njihovo pravo na štrajk i demokratsko izražavanje nezadovoljstva neupitno je i ne pada mi na um to dovoditi u pitanje. Međutim, svaki oblik iskazivanja nezadovoljstva, tako i generalni štrajk, provodi se po zakonski jasno propisanim procedurama.
Ipak, na konferenciji koju ste održali nakon sudskog rješenja najavili ste da ćete ipak ispuniti dio sindikalnih traženja?
- To je samo potvrda onog što uporno govorim, odnosno da imamo iskrene namjere iskoristiti sve što je u našoj moći kako bismo poboljšali materijalne statuse svih korisnika kantonalnog budžeta. Vlada je našla mogućnost da isplati jednokratnu pomoć budžetskim korisnicima i to ćemo i učiniti. K tome, već provodimo nove analize prihodovne i rashodovne strane budžeta, radimo izračune za period pred nama, u kojem nas očekuju izmjene i dopune budžeta za tekuću, kao i izrada plana budžeta za 2025. godinu.
Podsjetimo, kako je glasila konačna ponuda sa kojom ste izašli pred sindikate?
- Krajnje smo otvoreno sindikatima predočili ukupno stanje finansija u našem kantonu, a u konačnoj ponudi izašli smo s više od realno mogućeg jer sam sa kolegama, prije svega resornim ministrom obrazovanja i ministrom finansija, tražila odgovor kako ćemo zapravo ispoštovati ono što smo obećali. Ipak, cijeneći poziv prosvjetnih radnika, njihovu ulogu u odgoju i obrazovanju naše djece, preuzeli smo rizik da ispoštujemo sve što smo obećali, na štetu čak i dijela razvojnih projekata, sve kako bismo djecu zadržali u školskim klupama. Riječ je o isplati jednokratne novčane pomoći od 1000 KM svim budžetskim korisnicima, potom povećanju plata zaposlenicima u prosvjeti u iznosu od 5% počevši već od 1. oktobra ove godine te dodatnih 5% mentorima i 8% savjetnicima u školama, kao i automatsko vraćanje promovisanih mentora i savjetnika u pravo iz kojega su izvedeni prije 20 godina. K tome, obećali smo i već spomenuto usmjeravanje viška u dodatna poboljšanja materijalnog statusa u narednoj godini. Rekla sam tada, zbog toga bi pojedini procesi u Kantonu zasigurno trpjeli, ali odlučni smo povući taj potez kako bismo zaštitili djecu. Više od tog neostvarivo je bez kolapsa kantonalnog budžeta, a u to se Vlada neće upustiti.
Pojavile su se informacije da je došlo do određenih nesporazuma, čak i obmana. Je li na stolu bila ponuda o povećanju plata od 5 plus 5 posto, odnosno 5 posto od 1. oktobra i dodatnih 5 posto od 1. januara 2025. godine?
- To nikad nije ponuđeno. Prva je ponuda glasila da povećanje plata krene s prvim danom 2025. godine u iznosu od najmanje 5 posto sa mogućnošću rasta. U drugoj smo ponudi pristali da to povećanje krene već sa 1. oktobra tekuće godine, a sa novom budžetskom godinom usmjeravanje eventualnih viškova u budžetskim prihodima na dodatni rast plata u prosvjetu, u onom iznosu u kojem oni i učestvuju u kantonalnom budžetu. To smo krajnje jasno iskazali i žao mi je što su čelnici sindikalnih organizacija i pojedini sindikalni povjerenici po školama svom članstvu prenosili netačne informacije koje su izazvale konfuziju.
Iz vaših odgovora da se iščitati kako ste ponudili maksimalno moguće, ali sindikati i dalje tvrde drugačije?
- Rekla sam im da sam spremna da zajednički pratimo stanje prihoda u budžetu i u skladu sa tim da se i ponašamo. Iskreno, ne želim vjerovati da je u pozadini nešto drugo, a ne borba za materijalni status i prava prosvjetnih radnika. Vlada poštuje svako slovo važećih kolektivnih ugovora, ujedno razgovaramo i sa drugim sindikalnim organizacijama koje takođe iznose svoja traženja. Vezano uz prosvjetu, riječ je o kolektivnom ugovoru nakon čijeg je potpisivanja nekoliko čelnika sindikata pljeskalo i govorilo da je riječ o najboljem kolektivnom ugovoru u historiji njihove sindikalne borbe, sa čim se u potpunosti i lično slažem. Moguće je da se, u međuvremenu, nešto od tog ushićenja i promijenilo, ali ako je tako, onda trebaju raskinuti postojeći ugovor pa da zajednički pokrenemo postupak pregovaranja oko novog.
Sindikati u zahtjevima ne govore o odredbama kolektivnoga ugovora, nego o drugim pravima, pozivajući se na preskup životni standard koji plate ne prate?
- Poštujem svako sindikalno nastojanje i borbu za poboljšanje radničkih prava, ali imam dužnost i obavezu da istaknem da sindikati prosvjete žele biti u osjetno drugačijem položaju u odnosu na druge korisnike budžeta. To je za Vladu potpuno neprihvatljivo jer je naša obaveza voditi računa o materijalnom položaju svih budžetskih korisnika. Moje kolege ministri i ja lično bili bismo najsretniji kada bismo mogli jačom financijskom podrškom odmah poboljšati materijalni položaj svakog uposlenika u Kantonu, ali stanje javnih finansija je takvo da to trenutno nije moguće učiniti. Ako se stvore pretpostavke za takve korake, jednako ćemo se odnositi i prema učiteljima, nastavnicima, profesorima, policajcima, državnim službenicima, kao i svim drugim korisnicima budžeta HNK-a. Naša je iskrena želja i bolje i više u svakom pogledu, ali nemamo izbora nego funkcionisati unutar zakona i stvarnih finansijskih mogućnosti te ćemo se toga do kraja držati.
U razgovorima o ovoj temi često ističete važeći kolektivni ugovor u prosvjeti.
- Spominjem ga iz puno razloga. Kolektivni ugovor sa sindikatima u prosvjeti, za razliku od drugih kolektivnih ugovora, ima neke posebnosti i prednosti za prosvjetne radnike, koje uposlenici u drugim oblastima nemaju. To je stanje koje smo, kao Vlada, naslijedili, ali to su i činjenice. Nažalost, od sindikalnih čelnika još nisam čula da nešto progovore i o tom, naprimjer, o pravima sindikata i sindikalnih povjerenika koja im garaniraju kolektivni ugovori. Prosvjetnu struku zaista iznimno cijenim, svjesna da je, nakon porodične, uloga prosvjetnih radnika u odgoju i obrazovanju naše djece ključna, ali Vlada mora jednako brinuti za sve segmente našeg društva i od tog nećemo odstupiti.
Kako ocjenjujete stanje u obrazovanju općenito?
- Bojim se da, zbog ovih dnevno nametnutih tema, rijetko govorimo o stvarnom stanju u smislu kvalitete našeg obrazovnog sistema. Sama činjenica da je Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju donesen još 2000. godine i da su na njemu pet puta dosad rađene izmjene i dopune, jasan je pokazatelj da trebamo potpuno novi, današnjem vremenu prilagođen zakon. Premda se godinama radi na njemu, iz niza razloga još nije ugledao svjetlo dana. Resorni ministar dao je sebi zadatak da ove stvari pomakne sa mrve tačke i vjerujem da će Vlada u ovom sazivu usvojiti i Skupštini predložiti novi Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju, kao i niz drugih zakona nužnih za reformu obrazovnoga sistema, a koji će biti na dobrobit cijele naše zajednice. Međutim, izrada i usvajanje novog zakona posebna su tema koja reguliše niz administrativno-pravnih odrednica i taj zakon objektivno uopće ne mora imati presudnu ulogu kada je riječ o kvaliteti i nivou znanja naše djece nakon završenog osnovnog ili, pak, srednjeg obrazovanja.
Šta govore relevantni pokazatelji o toj temi?
- Ukratko, pokazatelji su poražavajući. Nisam sretna što se o ovoj temi nije i ranije govorilo jer su ti podaci odavno javno dostupni. Međunarodna istraživanja o znanjima i postignućima učenika koja su rađena u BiH pokazala su da petnaestogodišnjaci u BiH ne posjeduju funkcionalnu čitačku pismenost odnosno razumijevanje i interpretaciju različitih vrsta teksta. Ista istraživanja pokazuju da naši petnaestogodišnjaci zaostaju tri školske godine u odnosu na vršnjake iz EU-a. Istaknut ću još jedan podatak koji nas sve mora zabrinuti i osvijestiti, a to je da četvrtina učenika četvrtog razreda osnovne škole ne doseže ni osnovni nivo matematičkih znanja i vještina, što znači da imaju poteškoće sa osnovnim matematičkim pojmovima. Ti pokazatelji jasno govore da se svi zajedno moramo zapitati koji su razlozi za to. Jesu li možda zakazali mehanizmi nadzora nad kvalitetom nastavnog procesa? Zapravo, pravo je pitanje kako uopće nadziremo te procese. Prihvaćam da svako nosi svoj dio odgovornosti, ali od svog dijela odgovornosti ne mogu pobjeći ni prosvjetni radnici.
Podaci koje ste iznijeli su zabrinjavajući.
- Zato se uporno i vraćam na njih. Krajnje je vrijeme da, osim stalnih razgovora o materijalnom položaju prosvjetnih radnika koji mora biti adekvatan složenom i odgovornom poslu koji rade, moramo govoriti i o kvaliteti našeg obrazovnog sistema. Ako je obrazovanje osnova naše bolje budućnosti, a jest, onda ne smijemo zatvarati oči pred pokazateljima koji govore da smo na samom dnu kada su u pitanju zemlje okruženja, kao i Evrope u cijelini.
Niste li preoštri u ocjeni stanja u obrazovanju?
- Ne želim uljepšavati stvarnost niti ublažavati ono što nam pokazatelji međunarodnih istraživanja jasno govore. Kao odgovorna osoba, dužna sam da govorim na osnovu činjenica. Svako od nas nosi svoj dio odgovornosti za ovakvo stanje i ovo nije kritika isključivo prosvjetnim radnicima, naprotiv, nikom ne dopuštam da dovodi u pitanje nužnost poštivanja njihove časne profesije. Ali, pred problemima ne smijemo zatvarati oči. Zbog ličnog i dostojanstva institucije kojoj sam na čelu, moja je obaveza iznijeti istinu i tražiti rješenja za poboljšanje ukupnog stanja u društvu.
Kako zapravo dalje?
- Kontinuiranim dijalogom i zajedničkim naporima. Moramo jače krenuti u provođenje reformskih procesa, a oni podrazumijevaju i izradu novog kurikuluma. U tom poslu trebamo koristiti iskustva naprednijih društava od našeg, kao i volju međunarodne zajednice da nam budu partneri u tom opsežnom poslu. O tom koliko smo spremni da provodimo reforme zavisi i naša budućnost. Prilika je za reći da, nakon godina neuspjelih pokušaja, ove školske godine počinjemo sa eksperimentalnom etapom novog kurikuluma u jednom broju naših škola.
Ipak, nema kvalitetne reforme bez zadovoljnih dionika uključenih u taj proces.
- Nesumnjivo je da je samo zadovoljan radnik garant uspješnog provođenja svakog procesa. Na nama je, kao nositeljima izvršne vlasti, da te preduslove i pretpostavke osiguramo. Znam da to nije jednostavno i naš je stav od prvog dana potpuno jasan. Kantonom želimo upravljati tako da možemo trošiti samo ono što imamo. Ne želimo velikim riječima stvarati iskrivljenu sliku u javnosti, a zbog skupljanja političkih bodova zaduživati Kanton i stvarati obaveze naraštajima koji dolaze. Prihodi koje ostvarujemo transparenti su i javno dostupni. Naš je model rada jednostavan, u skladu sa povećanjem prihoda poboljšavati materijalni status svih budžetskih korisnika. Ukratko, svi moramo dijeliti sudbinu stanja u kojem se nalazimo.
Osim tužbi, radnici u prosvjeti kontinuirano inzistiraju na raspisivanju konkursa za zapošljavanje na neodređeno vrijeme.
- Vlada je već ranije izašla u susret i riješila neka sindikalna traženja. Uskladili smo topli obrok, riješili raspisivanje konkursa za prijem oko 200 radnika na neodređeno vrijeme, donijeli pravilnik o mentoriranju i napredovanju, a nakon 20 godina pripremljen je i nacrt Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, kao i niz drugih mjera iz njihovih prethodnih zahtjeva. Svoju predanost u traženju modela kako biti partner prosvjetnim radnicima pokazali smo i usvajanjem organizacijskih shema pa tako danas u našem kantonu imamo razredne odjele sa samo 14 učenika, sve kako niko od prosvjetnih radnika ne bi izgubio posao.
Sindikalni čelnici uporno povlače paralele sa drugim kantonima, tvrdeći kako jedino HNK nije u stanju povećati plate prosvjetnim radnicima?
- Svaki kanton planira rashode u skladu sa svojim fiskalnim kapacitetima i dinamikom punjenja budžeta. No, uvjerena sam da ni jedan kanton u FBiH nema dvostruke kapacitete koji se finansiraju iz budžeta kao što je to slučaj s HNK-om. Pri tome, prije svega, mislim na tri bolnice, 12 domova zdravlja u devet općina, dva univerziteta, dva pozorišta, akademije, medije, na kraju i škole po dva nastavna plana i programa. Činjenica je da bi, sa ponuđenim povećanjem plata od 5 posto, naši prosvjetni radnici došli u sami vrh kada su u pitanju plate njihovih kolega u FBiH. Bilo bi korektno da sindikati u svojim istupima upute i na činjenicu da je Vlada, tražeći način da niko od njih ne ostane bez posla, dopustila osnivanje razrednih odjela od samo 14 učenika, negdje i manje. Zaista postoji način da im odmah značajnije povećamo plate, ali on podrazumijeva i ponašanje u skladu sa standardima. To znači veliki broj realnih viškova u našim školama. Kada sam to spomenula na zadnjem sastanku, sindikalni su mi čelnici pljeskali, ali mi iskreno nismo spremni ići u tom smjeru da značajan dio prosvjetara ostane bez posla i da zatvorimo pojedine škole u HNK-u. Skloniji smo traženju sistemskih i strateških rješenja, a upravo je na tom tragu i bila naša ponuda sa kojom smo izašli pred sindikalne čelnike.